Postupno uklanjanje velikih stabala i zelenila u Vinkovcima
Park Lenije i Park na Trgu bana Josipa Šokčevića u Vinkovcima prestali su biti zaštićeni dijelovi prirode temeljem Odluke o poništenju Odluke o proglašenju zaštićenih područja Vukovarsko-srijemske županije, Klasa: 612-07/17-01/01, Urbroj: 2196/1-03-17-2, Vinkovci, 11.travnja 2017. god. i Službeni vjesnik Vukovarsko-srijemske županije 06/17.
ŠTO TO ZNAČI?
Pa to znači da će se, u skladu i s našim vlastitim idejama, postepeno uklanjati količina zelene površine u navedenim parkovima.
Park Lenije će izgubiti dio svoje zelene površine s izgradnjom otvorenih bazena:
“– Dio vanjskoga plivališta bit će na prostoru spomenutog betonskog igrališta, a dio će se protegnuti i na zelenu površinu parka Lenije prema Genscherovoj ulici. Te dvije čestice bit će spojene u jednu na kojoj će biti izgrađeno vanjsko plivalište – informirao je Marko Šarić, direktor tvrtke Periska d.o.o. koja upravlja vinkovačkim sportskim objektima, uz napomenu da je „u tijeku je postupak javne nabave vezano za projektanta, energetske obnove postojećeg bazena i izgradnju vanjskoga bazena”.”
Izvor za gornji citat:
https://vinkulja.hr/zupanija-darovala-vinkovcima…/
Kako će to izgledati:
Viziju (odnosno, jednu od) parka na trgu bana Josipa Šokčevića, koja će se vrlo vjerojatno provesti u djelo (ne nužno tu viziju, ali konceptualno na tom tragu) u srednjeročnom razdoblju, možete vidjeti ovdje (nota bene, prije trenutnog uređenja parka, trebalo je biti uklonjeno svo postojeće drveće, činjenica koju malo građana grada Vinkovaca zna):
Gornja vizija je djelo eminentnog vinkovačkog arhitekta, gospodina Tihomira Marasa, mag.ing.arch., vlasnika arhitektonskog ureda Concept d.o.o.
Svjesni smo činjenice da se gradnja velikih otvorenih površina bez zelenila može doživjeti kao negativan aspekt urbanog razvoja. Međutim, ako sagledamo ovaj fenomen iz perspektive arhitekture i urbanog planiranja, možemo uočiti potencijalne mogućnosti za stvaranje malenih zelenih oaza koje će obogatiti urbani krajolik i unaprijediti kvalitetu života stanovnika.
Velike otvorene površine bez zelenila pružaju “prazno platno” arhitektima i urbanim planerima, omogućavajući im kreativno oblikovanje prostora prema potrebama zajednice. Ova prilika za reinterpretaciju i transformaciju otvorenih površina u velebne postmodernističke prostore predstavlja izazov koji arhitekti s oduševljenjem prihvaćaju.
