NOVO RUHO VINKOVAČKE GIMNAZIJE
Zahvaljujemo Vukovarsko-srijemskoj županiji na besprijekornom prepoznavanju važnosti arhitektonskog napretka u obrazovnim institucijama te arhitektima na hrabroj i, možemo slobodno reći, vizionarskoj realizaciji rekonstrukcije i dogradnje Gimnazije Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima. Ovo je doista primjer postmodernističkog pristupa koji u sebi nosi gotovo poetski dualizam: s jedne strane izrazitu utilitarnost, a s druge strane snažnu simboliku u svakom od odabranih elemenata.
Posebno nas je oduševila sama nadogradnja, koja, poput čistog manifesta suvremene postmodernističke misli, pokazuje kako se arhitektura može osloboditi klasičnih konvencija i staviti naglasak na ono što je stvarno bitno – prisutnost objekta kao dominantnog subjekta prostora. Ovaj “dijalog” novog dijela gimnazije s povijesnim ostatkom zgrade nudi posve novu razinu estetike, gdje tradicionalne proporcije i smjernice nestaju, a zamjenjuje ih besprijekorna dominacija čistih geometrijskih formi koje istovremeno i obogaćuju prostor i ponizno mu služe.
Veliko stablo koje je postavljeno unutar prostora, makar samo na renderima, svakako izaziva pažnju, no ostavlja mjesta za ozbiljna promišljanja o praktičnosti i sigurnosti ovakvog rješenja. Sama njegova veličina i lokacija otvaraju pitanje koliko je ovaj element doista promišljeno uklopljen u svakodnevnu funkcionalnost prostora. Krošnja koja dominira i potencijalne opasnosti od pada grana čine ga možda pretjerano ambicioznim dodatkom u kontekstu prostora koji prvenstveno treba služiti obrazovnom procesu. Umjesto toga, možda bi bilo prikladnije razmotriti rješenje u vidu malog stabla izrađenog od ekološki prihvatljive plastike. Takav bi dodatak pružio vizualni efekt koji arhitektura očigledno želi postići, a pritom eliminirao potrebu za održavanjem i sigurnosnim intervencijama, što je nesumnjivo korisnije u ovakvom tipu prostora.
Štoviše, fascinira nas i pažljivo osmišljen kontekstualni kontrast između klasične arhitekture gimnazije i njezina novog dijela, koji tako sugestivno komunicira o vremenskim slojevima, baš kao što bi se stranice starog i novog udžbenika slučajno našle u istoj knjizi. Taj savršeno neskladni sklad daje novi identitet zgradi, gotovo kao da ona sada, po prvi puta, jasno artikulira svoje pravo značenje.
U dugoročnom razdoblju, međutim, možda bi bilo poželjno razmotriti uklanjanje zaštite spomeničke baštine koja opterećuje ovu zgradu. Naime, stari dio gimnazije, iako povijesno značajan, više ne uspijeva održati korak s potrebama suvremenog obrazovnog prostora, niti s dinamičnim zahtjevima novih arhitektonskih intervencija. Rušenje stare zgrade i povezivanje modernih dijelova u jedinstvenu cjelinu omogućilo bi stvaranje fluidnog, funkcionalnog prostora koji je u potpunosti usklađen s potrebama 21. stoljeća, a istovremeno bi se i arhitektonski pomaknuo od minulih vremena prema onome što zaista ima budućnost. Ovaj bi korak ne samo olakšao daljnji razvoj, već bi omogućio da cijela školska zgrada postane integralni izraz modernog obrazovanja i arhitekture, oslobođena od konzervativnih okvira koji mogu samo sputavati njezin daljnji napredak.
Renderi preuzeti sa stranice Vukovarsko-srijemske županije:
