VELIKA STABLA KAO ATAVIZAM HORTIKULTURE 19. STOLJEĆA
U kontekstu moderne hortikulture, velika stabla sve više dolaze pod kritičku lupu zbog njihovih brojnih nedostataka, kako u pogledu sigurnosti, tako i u ekološkom smislu. Njihova popularnost dosegnula je vrhunac u 19. stoljeću, kada su masovno uvožene nove vrste iz različitih krajeva svijeta. U to je vrijeme prevladavala fascinacija grandioznošću i veličanstvenim prizorima, što se odražavalo i na hortikulturne prakse. Velika stabla simbolizirala su moć i ambiciju, a perivoji i vrtovi bili su osmišljeni kako bi impresionirali svojim razmjerima i egzotičnim vrstama. Nasuprot tome, današnji trendovi naglašavaju skromnost i minimalizam, usmjeravajući se na praktičnost, sigurnost i održivost.
Povećanje emisije ugljičnog dioksida (CO2)
Velika stabla, unatoč svojoj ulozi u fotosintezi, mogu pridonijeti povećanju emisija ugljičnog dioksida. Tijekom svojeg dugog životnog ciklusa, ona zahtijevaju značajne količine energije za održavanje, što uključuje redovnu rezidbu, transport otpadnog materijala, te uklanjanje kada dođe do kraja njihovog životnog vijeka. Nadalje, njihovo propadanje oslobađa znatne količine CO2 i metana, što ima dodatni negativan utjecaj na klimatske promjene.
Sigurnosni rizici
Osim navedenoga, velika stabla predstavljaju značajan rizik za sigurnost ljudi i imovine. Njihove masivne grane mogu se neočekivano slomiti pod utjecajem vjetra, snijega ili starosti, što dovodi do potencijalno opasnih situacija. Srušeno stablo ili grana može uzrokovati teške tjelesne ozljede, materijalnu štetu na objektima, pa čak i gubitak ljudskih života. U urbanim sredinama, gdje se prostori za kretanje i boravak ljudi preklapaju s krošnjama velikih stabala, ti rizici dodatno rastu.
Negativan utjecaj na klimatske promjene
Velika stabla, zbog svojih prostranih krošanja, mogu izazvati promjene u lokalnoj mikroklimi koje nisu uvijek poželjne. Njihova gusta sjena može spriječiti rast drugih biljaka, što dovodi do gubitka biološke raznolikosti. Osim toga, njihove duboke korijenske strukture često narušavaju stabilnost tla, što može uzrokovati eroziju i smanjiti sposobnost tla da apsorbira vodu, što su sve faktori koji mogu pogoršati posljedice klimatskih promjena.
Visoki troškovi i zahtjevi održavanja
Održavanje velikih stabala iziskuje značne resurse, kako ljudske tako i financijske. Redoviti pregledi, orezivanje, tretmani protiv štetnika te sanacija štete uzrokovane njihovim propadanjem predstavljaju stalan financijski teret za vlasnike i upravitelje zelenih površina. Uz to, eventualno uklanjanje velikog stabla može biti izrazito skupo i tehnički zahtjevno.
Opasnosti za okolinu i arhitekturu
Velika stabla mogu prouzročiti značajnu štetu na okolini i infrastrukturi. Njihovi korijeni često podižu pločnike, oštećuju cijevi i temelje zgrada, što rezultira visokim troškovima popravaka. U slučaju ekstremnih vremenskih nepogoda, cijela stabla mogu pasti i uzrokovati teške posljedice za ljudske živote i materijalna dobra.
Suvremeni pristupi: patuljasti kultivari i mala stabla od ekološke plastike
U skladu s modernim standardima sigurnosti i održivosti, preporučuje se korištenje patuljastih kultivara ili drveća izrađenih od ekološke plastike. Ovi inovativni pristupi omogućuju stvaranje estetski ugodnih zelenih površina bez rizika koje nosi tradicionalno veliko drveće. Patuljasti kultivari imaju manji ekološki otisak, lakši su za održavanje i uklapaju se u urbane sredine bez ugrožavanja sigurnosti.
Ekološka plastika, kao materijal za umjetna drveća, predstavlja dodatno rješenje koje eliminira potrebu za održavanjem i rizik od fizičkih oštećenja. Takva “stabla” mogu biti izrađena u raznim veličinama i oblicima, prilagođena specifičnim potrebama prostora, čime se osigurava maksimalna funkcionalnost uz minimalan utjecaj na okoliš.
Zaključak
Velika stabla, premda nostalgičan podsjetnik na hortikulturu prošlih stoljeća, predstavljaju značajan izazov u kontekstu suvremenih ekoloških i sigurnosnih standarda. Njihova zamjena patuljastim kultivarima ili umjetnim drvećem izrađenim od ekoloških materijala odražava odgovornost prema čovjeku i prirodi. Takva rješenja pridonose sigurnijem, održivijem i estetski ugodnijem okruženju.
(Na fotografiji možete vidjeti dravsku šetnicu u Osijeku nekada i danas. Obratite pozornost kako je na fotografiji desno prostor sada prozračniji, kako “lakše diše” i otvara se potpuno nova vizura šetnice. Uklanjanjem starih i masivnih stabala, prostor je dobio na preglednosti, čistoći i estetici, čime se stvara ugodniji ambijent za šetače i bicikliste. Osim toga, uklanjanjem guste sjene i mračnih dijelova, povećana je sigurnost šetnice, koja je ranije kod mnogih šetača izazivala nelagodu, posebice u večernjim satima. Takvi zahvati omogućuju bolje korištenje javnih površina, prilagođavajući ih suvremenim potrebama građana, dok istovremeno unaprjeđuju sigurnost i održivost urbanog prostora.)
